|
Područje
rada: hemija, nemetali, grafičarstvo
Obrazovni
profili:
- Tehničar
zaštite životne sredine IV stepen
-Hemijsko-tehnološki
tehničar
IV stepen
-Hemijski
laborant
IV stepen
-Izrađivač
hemijskih proizvoda
III
stepen
Tehničar zaštite
životne sredine se osposobljava da:
• Prati ispuštanje zagađivača u životnu sredinu
• Prati emisiju štetnih materija u tehnološkim
procesima
• Stara se o pravilnom skladištenju hemikalija i
drugih otpadnih materija
• Uzorkuje štetne
materije sa određenih lokacija
• Učestvuje u
postupcima fizičkih,hemijskih i mikrobioloških
ispitivanja uzoraka vode,vazduha i zemljišta
• Radi na pripremi za
prečišćavanje vode,vazduha,čvrstog otpada
• Radi na zaštiti i
revitalizaciji životne sredine
• Primjenjuje propise
iz oblasti zaštite životne sredine
Hemijsko –
tehnološki tehničar i Hemijski laborant
Učenicima je osnovni
cilj utvrđivanje parametara prema kojima se hemijska
reakcija iz laboratorije može koristiti u hemijskoj
proizvodnji, uz uštede energije i materijala i manji
uticaj na okolnu sredinu.
Program daje znanja iz
hemijskog računa, analitičke, fizičke i organske
hemije i instrumentalnih metoda, kao i inžinjerska
znanja o tehološkim operacijama i većem broju
neorganskih i organskih tehnologija, potrebnih za
dizajniranje i vođenje održivih hemijskih procesa
Učenici se osposobljavaju za rad u
Hemijskoj industriji ( laboratorijska analiza, izrada hemijskih
proizvoda ).
Praktična nastava, kao i vježbe za hemijsku grupu predmeta izvodi se u
školskoj laboratoriji i posjetom preduzećima iz ove oblasti.
Izrađivači
prave sapun
U okviru predmeta
Praktična nastava Izrađivači hemijskih proizvoda, učenice
II-6 odjeljenja, eksperimentalno ispituju i dobijaju svojstva
različitih organskih jedinjenja. Razmišljajući šta proizvoditi, a da to
ne zahtijeva velika ulaganja u opremu i sirovine, proizvodnja sapuna se
nametnula kao interesantna ideja, koja kasnije učenike može da motiviše
za pokretanje tog ili sličnog biznisa.
Sapun je najstarije
sredstvo za pranje. Saznanja o korišćenju sapuna stara su preko 5000
godina. Sapun je dobio ime prema staroj rimskoj legendi, od planine
Sapo, gdje su nekada žrtvovali životinje. Kiša bi isprala tu mješavinu
otopljenih životinjskih masnoća koja se miješala sa pepelom, a žene su
otkrile da ta mješavina čini rublje čistijim, uz mnogo manje napora.
Ova industrija unaprijeđena je razvojem tehnologije.
Kako se pravi sapun u
školskoj laboratoriji? Zbog jednostavnosti odlučili smo se za hladni
postupak proizvodnje sapuna. Rezultat ovog procesa je kvalitetan,
kremast sapun bogat glicerinom, koji hidrira i njeguje kožu.
Učenice II-6 odjeljenja:
Gaši Vanesa, NenezićAna, ArapovićAmanda, Bulatović Milena, Pejović
Mara, Veselinović Dragana, Jovović Ivana, Braković Tamara i
Šabanović Aldina pripremaju potreban pribor i materijal za izradu
sapuna. Koristimo mješavinu prirodnih biljnih ulja (maslinovog, sojinog,
suncukretovog..), destilovanu vodu, bazu NaOH i dodatke koji njeguju
kožu: ovsene pahuljice- sadrže kompleks B vitamina, med – hrani kožu,
lavanda-umiruje kožu, kozije mlijeko i narandža-za hidrataciju kože,
cimet i kafa - za uklanjanje celulita, mak - za blagi piling kože. .
.Ovakvim načinom izrade, s obzirom da se ne postiže jako visoka
temperatura, sva ljekovita svojstva maslinovog i eteričnih ulja ostaju
sačuvana. Dobijena smjesa (sapun) izliva se u kalupe iz kojih se vadi
tek kad je u potpunosti očvrsnula. Ostavlja se 4 nedjelje na vazduhu da
se proces saponifikacije dovrši. Gotovi sapun pakujemo, stavljamo i
etiketu sa najvažnijim sastojkom i logom naše škole. U tom dijelu nam
pomažu profesorice Ćetković Aleksandra i Kotlaja Jelena sa
učenicima III-3 odjeljenja, obrazovnog profila Pogonski
tehničar štampe.
Naši sapuni su
biorazgradivi, dakle ne samo da brinu o koži već i o prirodnoj sredini,
za razliku od mnogih
industrijskih sapuna, deterdženata i slično, koji sadrže sastojke čija
biorazgradljivost traje i više od 200 godina.
Proizvodnja sapuna je
postala prava umjetnost, a učenice tako ispoljavaju svoju kreativnost!
- Laboratorije za hemijsko-tehnološku
grupu predmeta
|
